Mi smo imali sreće u potrazi za našim stanom.
Kad smo krenili tražiti stan, moja bivša kolegica je vidila kod prijateljice na fejsu da se iznajmljuje neki stan na Šubićevcu. I otišli mi vidit. Baba iznajmljuje stan, stara žena. Živila je u Domu u Oklaju. U taj stan je za vrijeme rata udrila granata i u njemu su poginuli joj muž i sin. Strašna priča. Došli mi tamo stan na prvu u redu, skoro 50 kvadrata, od babine sestre muž pituraje.
Pitamo za cijenu, kaže 1200 kuna. kažemo mi...šta ne valja u stanu. Kaže baba ako vam je skupo spustit će ona na 1000 kuna. Nisan ima srca, reka san babi da je cijena sasvim u redu i da će nas spasit. Rekli se javit sutra i naravno nakon kratke rasprave odlučili uzet stan...jer pobogou....1200 kuna, nema šanse da ćeš naći bolju cijenu, a a stan u dobrom stanju.

Uglavnom pet godina smo u stanu, fala Bogu sad kupujemo svoj pa moramo izaći.

A kako su u stanu prije nas bile neke "konobarice", a mi smo kad smo ušli u stan, naravno, temeljito to počistili i piturali ponovo ispod kreveta, tj. u jednoj kredenci smo našli duvana, uložaka i ostalih sranja, madraci krvavi i slične gluposti. Ostavili babi dugove za račune, po stana bilo razj*****.

Baba je kasnije umrla, ostavila stan sestri i sa sestrom imali odličan odnos. Cijena nam je i dalje 1200 kuna i moram priznati da nas je to spasilo jer danas ne možeš naći normalan stan u Šibeniku za normalnu cijenu.